Savršen nered: inspiracija

Inspiracije nigdje na vidiku. Kakav pinterest, yt ili nešto deseto. Ništa od toga nije od pomoći. Općenito ne volim po internetu tražiti teme za postove. Ne volim klasiku i isfurano. Ne volim pisati ono o čemu svi slažu rečenice. Ne kažem da nikada nisam napisala post na temu kao netko drugi, samo kažem da to ne volim. Trenutno mi je neka blokadica u glavi. Već duži period. Ne brine me, znam da je normalno, ali pisala bih. A opet, većina napisanoga mi se ne čini dovoljno dobro i zanimljivo. Pa sam onda došla na ideju da bih mogla pisati upravo o blokadi. I ne, nećete čitati listu načina kako dobiti inspiraciju. Nemam ništa protiv postova s tim naslovom, dapače, ali nije to moj đir.

Kreativac sam od kako znam za sebe. Fotografkinja, umjetnica, dizajnerica. Čak puno i pišem. Kao mlađa priče, kao malo starija citate, a sad i blog. Sve čime se bavim profesionalno ili iz hobija zahtjeva inspiraciju. Često se susrećem sa zidom, barikadom, nedostatkom ideja. Kada si po prirodi kreativan, mozak ti funkcionira na ovakav način: ili imaš bujicu ideja i ne znaš koju prije realizirati ili ti je glava u crnoj rupi i ne znaš kako van iz nje. Kaže wikipedia da se inspiracija (ili nadahnuće) označava kao općeniti pojam za mentalnu, stvaralačku i kreativnu snagu. U psihologiji ju nazivaju fazom, objašnjeno je samo izborom drugih riječi, no zaključak je isti. Ona nas dovodi do novih ideja i djela.

Meni mozak radi 100 na sat (osim kad ima manjka sna) i imala sam tih, psihološki rečeno faza mali milijun u životu. Ali, često nisam bila dovoljno hrabra ići ruku pod ruku s tom fazom i mnogim idejama koje mi je ta faza donesla. Za neke možda i bolje da se nikada nisu realizirale, a za neke mi je ipak žao. No, nisam od onih što previše žale za propuštenim prilikama,pa što sad. Bit će drugih ideja. A znate što je pak najgore? Kada imaš genijalnu ideju i nisi ju u mogućnosti zapisati i onda ona uvrijeđeno odluta i ne vrati se više nikada. Ustvari, kad bolje razmislim, da je bila toliko genijalna možda ne bi pobjegla.

Moja navala inspiracije izgleda tako da pišem sumanuto sve što mi padne na pamet. Od samih ideja pa sve do skice ili čak i čitav post ili više. I kad treba i kad ne treba. Većina tih ideja ostane samo na tome - na ideji i ne ugleda svjetlo dana. Ili kako bi moja bivša profesorica rekla, peglam ideju i s vremenom dođe na dovoljno dobar nivo za realizaciju. Tu ne pričam samo o blogu i onome čemu pišem ovdje već mislim na sve što radim. A ako je umjesto inspiracije prisutna crna rupa, onda mi upisivanje u tražilicu ideje za post/crtanje pogotovo neće biti od pomoći. Radije ću zapisivati sve što mi padne na pamet pa možda iz toga izroni nekakva ideja.

Zaključak će biti kontra uvoda. Jer inspiracija je uvijek tu negdje. Uvijek su nam misli usmjerene ka nečemu. U rijetkim trenucima miruju. Stvar je u tome želimo li te misli zadržati u glavi ili ih pretvoriti u ideju. Samo treba biti dovoljno hrabar i kreativan za zgrabiti ju. Ja sam nedostatak inspiracije pretvorila u post. Od glupost može ispasti nešto zanimljivo. Imajte to na umu.

I za kraj bih vas molila da ukoliko imate vremena ispunite anketu. Hvala.

Do čitanja!♡

7 komentari

Lara, drago mi je!

Hvala!

Potraži me i ovdje

nedavni postovi

da se lakše snađeš

arhiva