Sjećate se one haljine od prije 5 godina koja je prouzrokovala rat na internetu? Plavo-crna ili bijelo-zlatna? Jeste se sjetili? Eh, nas dvije sestrične smo se sjetile te haljine i pokrenule raspravu ponovno. Ni više ni manje nego na jednom obiteljskom rođendanu. Postalo je poprilično žustro i mogla bih reći zanimljivo. Poanta te slike i zašto sam uopće spomenula tu haljinu je bila da pokažem koliko su oči svakoga od nas različite, ali činjenica je da ja tu poantu nisam uspjela ni reći jer, eto, nitko me nije htio saslušati. I ne da su nam samo oči drugačije, već i mozgovi, načini razmišljanja.
I naravno, u roku pola minute nastala je žustra rasprava u kojoj nitko nikome nije dao doći do riječi. Međusobno se nisu htjeli niti pokušati razumjeti. Meni je bilo zanimljivo to promatrati. Inače mi je ljudska psiha jako zanimljivo područje i volim promatrati ljude. Malo kripi i psiho, ali ne mislim ništa loše niti ako se zapiljim u nekoga, samo pokušavam iz njegovih pokreta izvući njegove osjećaje i razmišljanja. No, tu temu i moju uvrnutu naviku čitanja ljudi ću ostaviti za neki drugi put. Uglavnom, da se vratim na priču. Jedva su nam dozvolili da im objasnimo u čemu je kvaka, a i kada su napokon čuli poantu bili su u stilu sve je to meni jasno, ali to nije tako. Nema logike, znam. Takva smo vrsta da čim s nekim ne dijelimo mišljenje, automatski stvaramo obrambeni stav ili nekad napadamo kako bi se zaštitili. Pa čak dolazimo do toga da sami sebe bunimo i izgovaramo nešto za što znamo da nema smisla. Imamo veliki strah od nepoznatog, to nam je u prirodi.
Nečije neslaganje s našim mišljenjem u nama izaziva ljutnju, bijes. Možemo biti osoba s najviše razumijevanja na planeti, ali takve situacije izazivaju barem trunku nelagode u nama. Pogotovo ako osoba s kojom ne dijelimo mišljenje na ono naše gleda kao grijeh. Što je, ako mene pitate, poprilično tužno. Nije moguće da svi gledamo na stvari iz istog kuta, s istim mislima u glavi. I to je u redu. Ali, ajmo barem poštovati tuđe točke gledišta i tuđe perspektive. Možda su u našim očima one potpuno krive, ali u tuđima se one čine najispravnijim mogućim.
Poštujte se međusobno. Stvoreni smo različiti da bi nam bilo zanimljivije. Život nas uči da naša perspektiva ne mora uvijek ispravna. Imamo više opcija uvijek. Na nama je hoćemo li biti tvrdoglavi i slušati samo sebe ili ćemo mrvicu pregaziti ponos i razmotriti ideju koju netko drugi ima u glavi.
P.S. Svim curama, ženama, svima koji se tako osjećaju, mojim čitateljicama sretan 8.mart! Danas vam želim puno sitnih znakova pažnje, lijepih djela i riječi. 🌹
Nečije neslaganje s našim mišljenjem u nama izaziva ljutnju, bijes. Možemo biti osoba s najviše razumijevanja na planeti, ali takve situacije izazivaju barem trunku nelagode u nama. Pogotovo ako osoba s kojom ne dijelimo mišljenje na ono naše gleda kao grijeh. Što je, ako mene pitate, poprilično tužno. Nije moguće da svi gledamo na stvari iz istog kuta, s istim mislima u glavi. I to je u redu. Ali, ajmo barem poštovati tuđe točke gledišta i tuđe perspektive. Možda su u našim očima one potpuno krive, ali u tuđima se one čine najispravnijim mogućim.
Poštujte se međusobno. Stvoreni smo različiti da bi nam bilo zanimljivije. Život nas uči da naša perspektiva ne mora uvijek ispravna. Imamo više opcija uvijek. Na nama je hoćemo li biti tvrdoglavi i slušati samo sebe ili ćemo mrvicu pregaziti ponos i razmotriti ideju koju netko drugi ima u glavi.
P.S. Svim curama, ženama, svima koji se tako osjećaju, mojim čitateljicama sretan 8.mart! Danas vam želim puno sitnih znakova pažnje, lijepih djela i riječi. 🌹
Do čitanja!♡
