Ponovno malo kritičan post. Ali moj blog - moja izbor tema. Od malena nas uče kako materijalno nije bitno. Kako novac ne može kupiti sreću. Ali što ako je sreća upoznavanje novih kultura, ako je sreća tetovaža ili knjiga? Ili određeni sport? Za upoznati novu kulturu (onako kako treba, internet nas samo može naučiti, ali ne i dovoljno upoznati s nečime) je potrebno putovari, za putovanje je potreban prijevoz. Vlak, autobus i avion zahtijevaju karte, vlastiti auto benzin. I za natankati auto i za bilo koje drugo prijevozno sredstvo potrebna je određena svota novca. Za stabilan i donekle bezbrižan život pare su neophodne.
Da razjasnim, ne pričam o bolesno velikoj svoti novaca s kojom ne znaš što ćeš. Mislim da to dovodi do veće nesreće nego sreće. Kocka, droga i slično jer osoba ne zna više u što ulagati pa isprobava što ne treba. Pričam o količini koja je dovoljna za normalan život i nerazmišljanje o tome kako ćeš preživjeti idući dan, tjedan, mjesec ili godinu. Živimo u svijetu gdje ti s polupraznim novčanikom ne živiš nego preživljavaš i ne možete mi reći da su euri, kune, dinari, dolari, marke, funte samo beznačajni papirići s brojem i valutom. Jer nisu. Bitni su. To je surova realnost 21. stoljeća. Danas sve košta. I više nego što bi trebalo, ali precijenjenost stvari je tema za neki drugi put.
Istina je da je obitelj najveća sreća. No, ako ti obitelj nemaš čime prehraniti i voditi kroz život kakva je onda to sreća? Okej, članovi obitelji su tu jedni za druge. Ali zar nije manje stresno kad znaš da imaš dovoljno za osnovne životne potrebe i za kavicu ili neku drugu sitnicu koja ti stvara užitak i da ti još ostane i za kasicu. Znate kako je vidim ono da novac ne može kupiti sreću? Ovako, pare ne mogu kupiti sreću u ljubavi i ljubav. A neku drugu vrstu sreće? Mislim da ipak mogu.
A opet, koliko god u današnjem svijetu novac bio bitan, najgora osobina koju osoba može imati je vezana upravo za pare. Sad je problem što ne znam pristojnu riječ kojom bih se izrazila. Nema veze, isprčat ću se na izrazu, ali najodvratnija osobina je preseravanje s parama. Treba li uopće postojati pristojnija riječ za to? Ne. Jer ta radnja sama po sebi nimalo nije pristojna. Dapače, odvratna je. Ima se, može se. Čuli, pročitali i izgovorili bezbroj puta. Ali zar svi moraju znati da imaš i puno više nego ti je potrebno? Mislim da ne. Stanje na kartici i u novčaniku drži za sebe. Ne mora nitko znati koliko nula posjeduješ, nitko osim tebe.
Uz sve gore navedeno, ljubav i pažnja su daleko bitnije od novaca i zato partnera ne bi trebali tražiti na osnovu debljine novčanika i piše li mu na etiketi gucci ili new yorker. Financijska stabilnost je plus, barem s moje strane, ali ne nezaobilazan uvjet. Jer, kada se zaljubljuješ, zaljubljuješ se u dušu osobe, a ne u poklone i u njegovu/njenu kreditnu karticu.
Zaključak - novac možda nije bitan, ali financijska stabilnost itekako je. Ali, to ne znači da ljubav isto tako nije bitna. Zanima me vaše mišljenje.
Do čitanja! ♡
