Svi imamo jedan period života kada smo više tužni nego sretni. Opterećeni nekim sitnicama, možda i većim problemima. Nije to ništa čudno, pa i bajke tako počinju. Snjeguljica se izgubi u šumi, Pepeljuga muku muči s maćehom, Bella završi u dvorcu sa zvijeri. Svaki loš dan je sastavni dio života. A kako ovaj blog smatram javnim dnevnikom i javnim bilješkama malo ću se raspisati o onome kako se trenutno osjećam i o čemu trenutno razmišljam.

Svaki tunel ima izlaz, na kraju svakoga je svjetlo. Sve se riješi, nešto prije, nešto kasnije. Nešto i tek onda kad zaboravimo na to. Sve je kako si posložimo u glavi. Često čujem ne možeš to tako, život ne funkcionira tako. A zašto ne bi mogao? Šta nije pozitivna stvar vjerovati da ćeš nešto uspjeti napraviti iako je navodno nemoguće. Sve se može kad se hoće i tko god istinski nešto hoće, naći će način. Meni kad nešto pukne u glavu budite sigurni da ću to i ostvariti.

Motivacija je ključan dio života i nemamo je uvijek, ali zato sami u sebe trebamo ugraditi i disciplinu. Također i naći nešto što će nam barem za nijansu podignuti inspiraciju. Na primjer, meni je to muzika, par pjesama koje mi uvijek dižu raspoloženje, a samim tim i motivaciju. Još jedna stvar koja se čini potpuno nebitna za to kako se osjećamo, ali bitna je itekako. Odjeća, dnevni outfit ili kako hoćeš. Istina, odijelo ne čini čovjeka. No itekako je bitno kako se osjećamo zbog onoga što imamo na sebi. Toliko banalna stvar, odjeća, ali daje tu neku notu dobrog osjećaja, zadovoljstva. 

Ponovit ću, život nam je onakav kakva nam je glava. Zapravo mislim da je rečenica sve je u glavi barem u pola postova na ovom blogu i tupit ću po tome uvijek. I ako ga gledamo kroz roza naočale u obliku srca takav bi nam trebao i biti. 

Nekad, često zapravo, nemamo kontrolu nad situacijom. Nemamo posao koji želimo ili se osjećamo neprihvaćeno, odbačeno, nikako. Ali, s vremenom sve sjedne na svoje mjesto. Sve se posloži. Jer dok nije dobro nije kraj. Zato zbog jednog lošeg dana ili mjeseca ne smijemo gubiti nadu. 

Do čitanja!♡