Gdje mi je mobitel?
Kod mene, u mojoj obitelji općenito, ne prođe dan da netko ne postavi pitanje gdje mi je mobitel, daljinski, labelo, ključ, naočale ili nešto desteo. I to po nekoliko puta, a uvijek se traži ista stvar - ona koja se najčešće koristi. Ja redovito jurim po stanu zavirujući u svaku prostoriju ne bi li saznala gdje sam 'posijala' mobitel koji sam prije 3 minute držala u ruci. Vjerujem da je isto tako i kod vas, ako nije baš isto, približno je.
Stvari koje najčešće koristima najčešće i gubimo. Točnije, zagubimo ih jer nisu trajno izgubljene, pojave se već negdje. Nije rijedak slučaj da ih pronađemo u džepu, ili možda u ruci? A ako su u pitanju naočale cesto se nalaze na nosu, zamisli, kud baš na nosu. Mali milion puta mi se dogodilo da zagubim gumicu za brisanje dok crtam, znači dok ju koristim i odjednom paf - nema je, propala u zemlju. To je situacija na koju sam poprilično naviknuta.
Ili još jedna previše česta situacija. Gledam seriju i tipkam po mobitelu i odjednom mi se jede nešto slatko. Odem do kuhinje po čokoladu, vratim se nazad, zavalim se i pokrenem seriju i u glavu dođe čuveno pitanje - gdje mi je mobitel? Razmičem sve jastuke, pipkam po krevetu. Nema ga. Odlazim nazad do kuhinje, mobitela nema ni tamo. Vračam se u sobu, apsolutno sve mičem s kreveta, mora biti tu negdje, ali nije. Ajmo opet u kuhinju, usput gledam po hodniku da ga nisam slučajno negdje usput spustila. Nisam. Za svaki slučaj otvaram ormar sa slatkišima, možda je tu. Nije. I nakon pretresanja pola stana nalazim ga, pogodite gdje, na krevetu!
Zapitam se ponekad trebam li potražiti stručnu pomoć, ali kad vidim da se dešava i drugima shvatim da nema potreba za tim. Jedino što mi prestaje je da se smijem sama sebi, ništa drugo. To preporučam i vama, nema ništa od živciranja, samo na pozitivu treba. Događa nam se svima, pa i onim najorganiziranijima. Dobro, njima možda mrvicu manje, ali događa se.
I zanima me što vi često gubite iz vida i dozivate po kući ne bi li se stvorilo negdje ili neke vaše zanimljive priče o kratkotrajnom gubljenju stvari. Pišite u komentare da se skupa nasmijemo.Sad se odjavljujem do idućeg posta. Mislim da mi se mobitel opet otkačio s uzice, a ni slušalice mi nisu na vidiku. Moram ih potražiti. Pozdrav!
I zanima me što vi često gubite iz vida i dozivate po kući ne bi li se stvorilo negdje ili neke vaše zanimljive priče o kratkotrajnom gubljenju stvari. Pišite u komentare da se skupa nasmijemo.Sad se odjavljujem do idućeg posta. Mislim da mi se mobitel opet otkačio s uzice, a ni slušalice mi nisu na vidiku. Moram ih potražiti. Pozdrav!
Do čitanja!♡
6 komentari
Gotovo da je ista situacija sa mnom i telefonom, daljinskim upravljacem.. sa svim manjim stvarima koje su mi gotovo uvek u rukama. Razumem totalno nervozu koju mogu izazvati takvi momenti.
OdgovoriIzbrišiPost je divan! <3
Arcanume
U početku je to bila nervoza, sad je to više komična situacija. :)
IzbrišiHvala!
Vjeruj mi, nisi luda, sve je uredu s tobom, jer meni se dešava isto.😅 I isto je u pitanju telefon, i slušalice naravno. Zanimljiva ideja za post.💖
OdgovoriIzbrišiSweet-dreams-14.blogspot.com - novi post
Sad mi je lakše haha :D
IzbrišiOh, i to mi se znalo dogoditi hahah
OdgovoriIzbrišiHvala! :)
To nam se doslovno svima dešava, tražiš naočale one ti na glavi, trzneš se jer nema telefona, a on ti u ruci. Neke zaista, naizgled apsurdne stvari, ali se zaista dešavaju. Ne znam čime i kome bih to pripisala, vjerovatno se to dešava jer smo preopterećeni nekim drugim mislima, ili radimo i mislimo o nečemu drugom, pa se zbog toga ne možemo sjetiti gdje smo ostavili neku stvar koju konstantno koristimo. SVe u svemu zanimljiv i originalan post.
OdgovoriIzbrišiDelilah's Stories | Filmtastično
Svaki komentar znači puno. Hvala na izdvojenom vremenu! ♡