Ako me korona, lockdown, izolacija i sve što ide s tim u paketu nečemu naučilo to je onda da naučim živjeti opušteno i bez oklijevanja. Bez sutra ću. Nema toga, napravi sad jer sutra tko zna što će biti. Možda niti ne dočekaš sutra. Ne volim biti klišej, nikad nisam ni bila, pogotovo ne na blogu pa tako umjesto prvobitnog naslova budi svoj odlučila sam ubaciti stihove meni jako drage pjesme.

Ja doma u svoja četiri zida sam opuštena na max, dok se u društvu većinu vremena suzdržavam. Nedavno sam naletjela na ovaj, nazovimo, citat bolje "ups" nego "šta ako". I djelomično se slažem, ovisi o situaciji. E pa situacija o kojoj sad pričam - definitivno je bolje ups. Jer, biti svoj, to je nešto što najviše duguješ, prije svega, sebi. Ja ne kažem da u društvu radim od sebe ono što nisam, ali da se suzdržavam od potpunog opuštanja oh da, itekako.

Vjerujem da nisam jedina koja propituje svoje ponašanje, da vas je još puno ovdje koji se držite na uzici. Ali, zašto? Jedno veliko zašto? Zašto je toliki problem opustiti se? I onda imate moj odgovor koji dajem na apsolutno svaki, recimo, problem - sve je u glavi. Apsolutno sve. Strah, snaga, želja, iskušenje, sve. Pa tako i ta kočnica. U glavi je. Mojoj, tvojoj, nečijoj desetoj. Popusti ju, barem jednu mrvu, dok se ne osjećaš sigurnije. I tako popuštaj polako. Pa lagano na gas. Jer mogu drugi govoriti da se nemaš čega sramiti, da trebaš voljeti sve u vezi sebe, ali dok ti to ne posložiš i riješiš sam sa sobom u svojoj glavi badava sva ta priča

Overthink mi je srednje ime. I ne samo meni, većini u današnje vrijeme. Analize i analize riječi, situacija i ljudi. Teško se opustiti kad su misli u grču. Moglo bi se reći i da je prisutan strah od posljedica nakon izgovorene riječi. Koliko puta ljudi nešto bubnu pa ostanu živi. Ako kažeš i nešto krivo nasmiješ se sam sebi na gluposti. Time što si svoj za barem jednu nijansu mijenjaš svijet. Svi smo mi zasebne jedinke sa svojim vrlinama, manama, osjećajima, reakcijama. Nešto od toga definitivno trebamo zadržati za sebe iz raznih razloga, ali pozitivu, optimizam, smijeh... to treba ići na sva zvona. Fali lijepih riječi, plesa i pjesme, života u svijetu previše. Zato, daj sve od sebe da se opustiš i živiš. 

Svi volimo vidjeti opuštene ljude oko sebe, pune pozitive i čuti njihov smijeh kako odzvanja. Ljude koji drže glavu gore i ne boje se reakcije svijeta. Pa pođimo od sebe, budimo mi pokretači optimizma i dobre zabave. Jer, to je život, kad ti da limune ti dodaj tequilu i napravi šou. U inat svakoj prepreci i strahu.

Kako Šenoa kaže (da, August Šenoa, jednom u životu pjesma iz čitanke mi je poslužila): 

Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:

Da, on je svoj!

Do čitanja!♡