Mali ljudi za velika djela
Moglo bi se reći da je ovo nastavak na priješnji post. Pa, ukoliko niste, pročitajte prvo njega (link). Također, hvala na predivnim riječima u komentarima tog posta. Znati da netko čita moje tekstove i da mu se uistinu sviđaju i da dijelite mišljenje sa mnom znači mi previše. Hvala vam! ♡
Kažu omladina ovakva, omladina onakva. I mi se onda čudimo. Često ti stariji ljudi nisu u krivu u vezi nas. Idem doma s posla, stajem na pješački i dozove me jedna starija gospođa. Priđem joj, iako sam na prvu pomislila da izignoriram. No na kraju ju ipak upitam kako joj mogu pomoći. Gospođa me zamolila da ju otpratim do autobusne stanice jer teško hoda. I ja se tu počinjem nećkati. Glavni razlog je korona. Ne znam može li mi ona nešto prenijeti, mogu li ja njoj. Ubilo me ovo deznficiranje, nošenje maskica i sve što ide s tim. Satralo me, toliko da sam i nesvjesno opsjednuta oprezom. Ali svejedno, zar je toliki problem bio pomoći bez razmišljanja? Iskreno, sramim se svog nećkanja. Na brzinu su mi se složile kockice u glavi. Gospođa stvarno jedva hoda, podne, vani gori nebo - gori zemlja, njoj bi puno pomogla, a ja neću umrijeti ako doma dođem 15 minuta kasnije. A tih 15 minuta bi i onako provela na mobitelu radeći si više štete nego koristi.
Jedna scena koja me razočarala. Prilazi mi dečko i pita me ako me može nešto zamoliti. Ja misleći da će me pitati da mu pokažem put do nekog mjesta mu se nasmijem i pitam ga što treba (okej, iskreno, pomislila sam kako je još jedan neslavni ulet u pitanju). Zamolio me za nešto sitnoga. Realno, možda mu nije bilo stvarno potrebno, puno je prevaranata, ali ja sam mu svejedno dala par kuna zbog kojih ja neću propasti a on je bio i više nego ljubazan. Poslije mene je prišao dvjema curama. Scena koja je uslijedila me razočarala, blago rečeno. Gotovo su pobjegle od njega nisu ga imale želju niti saslušati. Shvaćam da im je kroz glavu prošlo scena i scena koje su se mogle dogoditi, ali nisu. Pa ljudi moji gdje mi idemo? U kojem pravcu? Kakav je problem bio samo ga saslušati?
Niti jedna od ove dvije anegdote nisu ovdje navedene kako bi se ja hvalila. Nipošto. Navedene su da vas natjeraju na razmišljanje što biste vi zaista učinili u tim ili sličnim situacijama. Hm, što? Što bi ste učinili? Odgovorite sami sebi, meni ne morate. Ne pomažemo kako bi to ostatku svijeta nabijali na nos već zato što to volimo, zato što volimo ljudima nacrtati osmijeh na licu. Svaku našu donaciju, pomoć, volonterski rad nismo dužni nikome obznaniti.
Dobro se dobrim vraća. Ali nemojmo činiti dobro samo kako bi nam se ono vratilo već kako bi dali primjer drugima. Influencer, danas jako popularno zanimanje. Mada, ja ne znam kako je to postalo nešto od čega se zarađuje. Nemam ništa osobno protiv ljudi koji se time bave, dapače. Samo smatram da smo svi mi svjesno ili nesvjesno utjecaj na okolinu, svi mi ne da možemo biti influenceri nego to i jesmo iako veliki dio nas od toga ne zarađuje. Škola za influancera ne postoji. Još, nadam se da ni neće. To nije nešto za što moraš biti talentiran, u prirodi bi nam trebalo biti da utječemo na ljude. Pozitivno naravno. Malo je tužno što puno profi influencera potpuno krivo shvaća sam taj pojam i svojim mlađim pratiteljima prikazuje krive vrijednosti.
Kad imaš priliku za dobro djelo, pomoći nekome i uljepšati mu dan učini to. Počevši od ostavljanja manče/bakšiša konobaru u kafiću, ili ljubaznoj teti na blagajni pa sve do ozbiljnog volonterskog rada. Time ćeš i sebi staviti osmijeh na lice, a i hrpi ljudi koja još vjeruje da ljudskost nije izgubljena. No, na drskost bez pardona uzvrati istom mjerom. Nitko nema pravo da te gazi, a ti da stojiš mirno i pokunjeno. Uvijek kreni s dobrotom, ali kad uvidiš da ju osoba ne zna cijeniti mani se toga. Ljudi se iznenade kad im uzvratiš istom mjerom.
Djela su bitna koliko i riječi.
Do čitanja!♡
9 komentari
Dobro kažu, dobro se dobrim vraća.😀
OdgovoriIzbrišiReći ću ti šta bih uradila, starijoj ženi bih sigurno pomogla, ali za dečka već nisam sigurna. Ne bih pobegla, bila bih kulturna, ali kao što si rekla - išla si sa posla, zašto mlad momak (*ukoliko je zdrav i prav*) dozvoljava sebi da prosi? Ako ti možeš da radiš što ne bi i on?
Ali potpuno se slažem sa tvojom porukom, lepo rečeno! Pre svega treba biti čovek, činiti dobra dela i paziti na tuđa osećanja.
Nisam sigurna koliko je tom dečku zaista bilo potrebno,ali sam bila sigurna da ja za 5-6 kn propasti neću. A ako je prevarant ili nešto slično, na njegovu sramotu. Hvala tišto si podijelila mišljenje. :)
IzbrišiBravo mila! Učinila bih isto kao i ti, mada nikada nisam bila u takvoj situaciji. Ali sve se dešava sa razlogom. I da, dobro se dobrim vraća. :)
OdgovoriIzbrišiMilica's diary
Hvala ti! :)
IzbrišiBravo! Ponosna sam na tebe što si tako postupila. Ja sam sebi zadala cilj da svakog dana učinim jedno dobro delo. Pre 2 nedelje, kad je padala ona užasna kiša, sam ponudila mesto ispod mog kišobrana jednoj devojci.
OdgovoriIzbrišihttp://citanjeija.blogspot.com/
Hvala ti! I bravo za tebe! U današnje vrijeme potrebna je poprilična hrabost nekome ponuditi mjesto pod kišobranom. Nije nešto što se svakodnevno viđa (nažalost). :)
IzbrišiHvala ti puno! Slažem se, ako nešto očekujemo zauzvrat onda se ne računa. :)
OdgovoriIzbrišiDogovoreno!
Jako je lepo procitati da ima dobrih ljudi, budi ponosna na sebe. ❤️
OdgovoriIzbrišiHvala.<3
IzbrišiSvaki komentar znači puno. Hvala na izdvojenom vremenu! ♡