Nasilje
Dugi sam se premišljala trebam li se dotaknuti ove teme ili ne s obzirom da su mišljenja podijeljena. Ali, na kraju krajeva, ovaj blog je i stvoren kako bih tu mogla izreći svoje mišljenje, ponekad i frustracije. Ne želim, ukoliko ovaj tekst objavim uopće, da dođe do eventualnih svađa u komentarima ili bilo čega previše ozbiljnog. Iako u ovoj temi nema mjesta neozbiljnosti. Riječ je o nasilju. Iskreno, inspiraciju sam dobila slušajući radio na poslu. Tema je konkretno bila seksualno uznemiravanje, ali ja želim reći nešto općenito o nasilju i uznemiravanju.
Svi znamo koliko je bullying ili pak cyberbullying ozbiljna stvar i veliki problem društva. Mnogi su mišljenja da su zlostavljane osobe same krive zbog toga što im se to događa. Osobno se s tim mišljenjem ne mogu složiti nikako. Niti ga razumijem. Ja sam u onoj suprotnoj skupini ljudi koja smatra da su te osobe bespomoćne. Boje se. Jednostavno nisu rođene s obrambenim stavom i nije im za zamjeriti. Treba im se pomoći. Mišljenja sam da uvijek postoji način i rješenje za otarasiti se nasilnika. Ne kažem da je jednostavno, ali nije ni nemoguće. Čuli smo svi već 100 puta kako uvijek trebamo reagirati na nasilje, zaustaviti ga i neću vam sad pametovati kako jer vjerujem da je svatko tko čita ovaj post barem jednom u životu čuo barem jednu prevenciju nasilja.
Nit su svi muškarci isti, niti su sve žene iste. I jedni i drugi mogu biti žrtve bilo koje vrste nasilja. Seksualnog uznemiravanja, fizičkog maltretiranja ili pak onog virtualnog. Većina nas je i bila žrtva. Možda nije bilo ništa ozbiljno, ali sigurno ste dobili pogrdan komentar u inbox/dm ili su vam uletavali u klubovima previše napadno i bilo ih se gotovo nemoguće riješiti, često su u pitanju stariji muškarci. Ukoliko jesi bio/bila takva žrtva, kakav je osjećaj bio? Ne baš ugodan, a? Bilo ozbiljno ili ne, ne treba šutjeti o tome. Pokriti se po glavi i trpjeti to. Skupi hrabrost i progovori o tome.
Ali, sad dolazimo do uzimanja pravde u svoje ruke. Kad kažem da reagiraš ne mislim na to da si uprljaš ruke tuđom krvlju. Vi koji ste iz Hrvatske znate što se dogodilo u Splitu. Možda znate i vi koji niste. Čovjeka koji je ubio troje ljudi veliki broj podupire i opravdava. Da se mene pita, ali me se ne pita kao niti te koji ga podupiru, to je potpuno kontra zdravog razuma. Ne želim paliti nepotrebnu vatru među čitateljima ovog bloga, ali smatram da se nasilje ne rješava uzvraćanjem na isti ili još gori način već pozivom na određene brojeve i čvrstim stavom da se ne daš dirati. Okej, živimo na takvim prostorima na kojima niti određeni brojevi nisu od pomoći. Svjesna sam toga, ali zato ponekad je jedna moćna rečenica dovoljna da netko ohladi od tebe ili bilo koga drugoga. Jasno, ima ljudi kojih se ne možeš riješiti, ali takva sam da ne želim prihvatiti da ne postoji neko racionalno riješenje.
Ne znam je imam ispravno mišljenje u vezi ove teme, možda i nemam, ali što sad. Nismo svi isti. Zanima me vaše. Ponavljam, bez prepirki, hvala.
Do čitanja!♡
6 komentari
Apsolutno se slažem s tobom. I sama sam imala problem s ovim i smatram da uvijek postoji rješenje. Ja sam to obično rješavala odbrambenim stavom i stavljanjem ljudima koji su nekorektno prema meni do znanja da sa mnom tako ne može. I uvijek je ispalo kao odlično rješenje i isplatilo se. Slažem se sa svakom rečenicom u postu. Niko nije kriv što je zlostavljan i niko to nije zaslužio. I ne treba ćutati na nasilje, pa makar i ono najmanje. Treba se zauzeti za sebe ili za drugoga. Svaka čast!💖
OdgovoriIzbrišiSweet-dreams-14.blogspot.com
Drago mi je da dijelimo mišljenje. Hvala ti!♡
IzbrišiTema je vrlo ozbiljna i drago mi je da si pisala o njoj. Danasnjem svetu je zaista potrebno otvoriti svest o nasilju. Slazem se sa tobom sto se ove teme tice i nadam se da ce sto vise njih biti u mogucnosti da procita ovaj post. Jako zrelo napisano.
OdgovoriIzbrišiIlmaha |Zapratite♥️ |
Hvala ti na divnom komentaru. ♡
IzbrišiOvo je baš kopleksna tema. Pogledala sam dosta emisija na ovu temu, ponajviše ''Život priča'', bila sam i 3 mjeseca na obuci u blizini sigurne kuće i ono što jedino mogu sa sigurnošću tvrditi jeste da ko jednom udari, opet će. Najčešće su žrtve žene, koje tuku muževi, a one iz ovog ili onog razloga ne reauguju, a ima slučajeva da i kada reaguju policija ništa ne uradi povodom toga. Naravno da uvijek ima i postoji rješenje, ali nikada ne znamo šta se krije iza zatvorenih vrata. Mogu samo biti zahvalna što nikada to nisa doživjela, jer vjerujem da je to užasno.
OdgovoriIzbrišiDelilah's Stories | Filmtastično
Slažem se da je ovo jako kompleksna tema, ima toliko činjenica koje ne bi stale u deset postova. Hvala na komentaru.:)
IzbrišiSvaki komentar znači puno. Hvala na izdvojenom vremenu! ♡