­

Danas jesi, sutra nisi

by - siječnja 27, 2020

Potaknuta, a i pogođena, sinoćnjom viješću os smrti Kobea Bryanta i njegove kćeri kao i smrti svih onih koji su bili s njima u helikopteru odlučila sam napisati jedan post o životu i smrti. Veliki sam fan sporta, ali ne i košarke. Šta ja znam, nije mi zanimljivo kad je svaka glupost faul. No, naravno da znam tko je Kobe Bryant. Taj čovjek je bio ne samo sportaš već i ogromna inspiracija na ovoj planeti. I ne, ne želim da se post vrti oko njega, ali eto bazira se na njemu.

Iskreno, ne znam od kuda da počnem. Za mene je ovo jako teška tema, ali u zadnje vrijeme sve više i više nam Bog ili neka druga viša sila, ovisi u što ili koga vjerujete, daje signale da je život kratak. Treba ga iskoristiti. Sa što više osmijeha, sreće, ljubavi i dobre volje. Bez tuge, zamaranja glupostima i što je dalje moguće od toksičnih ljudi. Fokus samo na ono bitno i vrijedno borbe. I dio po dio, guraj do cilja. Bez odustajanja. Svaka kap znoja se isplati. Vjeruj sam u sebe. To je ono najbitnije. Možeš imati podršku cijelog svijeta, ali ako sam sebi nisi podrška, što ti sve vrijedi? Zato, guraj sam sebe. I planovi. Ma kakvi planovi ljudi moji. Kakvi planovi kad ih možda niti ne dočekaš? Sve samo spontano, kako ti pukne u glavu.


Ja se dosta ustručavam u nekim situacijama i često djelujem smušeno i zbunjeno upravo zbog tog ustručavanja. Sad sam rekla dosta je. Kad vidim kako se ljudski život tako jednostavno prijevremeno ugasi muka mi je. Ne želim da se to meni dogodi prije nego li napravim neke stvari u životu. Ništa određeno, ali neke ciljeve imam. Kao i svi. Zato, nama šanse da ću više ispuštati prilike i gledati kako ih netko drugi grabi, a bile su namijenjene meni. Neću se više živcirati oko nebitnih stvari, neću trošiti vrijeme na toksične ljude i smijat ću se što više mogu. Obećavam. Prvenstveno sebi, a onda i vama. Pozivam i vas da mi se pridružite u smijanju i svemu lijepomu, a pogotovo u vjerovanju sebi i u sebe. 

Ne znamo što se događa nakon što ispustimo zadnji dah, nakon što naše srce odradi posljednje bum. Možda je bolje, možda je gore, možda je isto, a možda je i to to - gotovo. Ne znamo. Nemamo kako znati. Iskreno, ne želim ni saznati dok za to ne dođe vrijeme. A dok ne dođe vrijeme da saznamo, ajmo ovaj život odživjeti kako treba. Uz pozitivu! Ako nas netko već pokušava naučiti lekciju zvanu život - naučimo ju.

I jedna pametna za kraj, zapravo rečenica koja obuhvaća čitav post. Ne sjećam se od kuda ju znam (mislim da se prije nekih 6-7 godina vrtjela po fb stranicama), ali me vodi kroz život od kako sam ju prvi put zapazila. Čak malo i otrcano zvuči, ali motivira nevjerojatno.

Cijeli život kratko traje, puno uzima malo daje i zato nemoj misliti na krizu jer život  nema reprizu.  

Do čitanja!♡

RIP🙏🏻🖤

You May Also Like

7 komentari

  1. Pre sat vremena bukvalno sam dozivela nervni slom oko ove teme ako mi verujes. Pojacane su mi emocije ovih dana (pms, hormoni, you know) i pocela sam da razmisljam toliko u buducnost i stersiram se oko potpuno banalnih stvari koje se mozda nikad ni ne dese. Sve vise shvatam vaznost zivljenja u trenutku jer sto ti kazes ko zna da li cemo dočekati sutra. Post mi je dosao u pravo vreme, to je sigurno, savrseno si srocila sve sto mi se odvija u glavi trenutno.

    mellowcent.blogspot.rs

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tvoj komentar mi je izmamio osmijeh na lice, užasno mi je drago da sam ti pomogla na neki način. :)

      Izbriši
  2. Nevjerovatno je koliko su se moje i tvoje misli na ovu temu poklopile. Čak imam i jedan od starijih postova na sličnu temu (u pitanju je - Život je jedan, uzivaj u njemu). Smatram da u životu treba uživati maksimalno i bez čekanja grabiti snove i prilike, jer nam ništa nije zagarantovano, ako se sami ne odlučimo da naše bivstvovanje na Zemlji iskoristimo do maksimuma. Isto tako, niko nam ne garantuje da ćemo biti živi sjutra, svašta može da se desi. Teško je u praksi, i ja znam nekad da posustanem, život je to, ne može sve biti idealno, pa ni mi. Ali zato se trebamo truditi dati svoj maksimum u određenom trenutku. Bravo za tekst!💖💖💖

    Sweet-dreams-14.blogspot.com - novi post

    OdgovoriIzbriši
  3. Prebacila sam na noćni režim pred sam kraj komentara i ladno mi se rifrešovala stranica i sad moram iz početka. Jej.
    Već sat vremena nakon što se proširila tragična vest, tj tačno nakon što sam se koliko - toliko pribrala a još bila u dovoljnom šoku da mogu iskreno da iskažem šta osećam, i ja sam napisala post na ovu temu. Iako nikad nisam bila preveliki zaljubljenik u košarku i preferirala druge sportove, pratim uglavnom zanimljivije utakmice, derbije i reprezentaciju. Međutim, rekla sam i u postu, uopšte nije potrebno pratiti košarku nešto mnogo da biste poštovali ovog čoveka i njegovu karijeru ako bar znate ko je. Uglavnom sam tamo i rekla sve što sam imala ali ono što neću nikad prestati da ponavljam jeste koliko je život čudan i nepredvidiv. Ko zna šta će biti s nama sutra ili za sat vremena a mi već imamo dugoročne planove. Neverovatno interesantna tema, u svakom slučaju i jako lepo napisan post.

    thegirlnamedana.blogspot.rs

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znam taj osjećaj. Točno mi dođe da niti ne komentiram kad ponovno moram pisati komentar haha. Pročitala sam tvoj post, slažem se s tobom. Hvala ti! :)

      Izbriši
  4. Kod mene konstantno preovladava taj strah - strah od smrti. Ne toliko od vlastite, koliko od toga da se ljudima koje ja volim nešto ne desi. Nikada nisam bila mišljenja da je život preda mnom i da ću umrijeti u starosti, jer mi ne poznajemo sudbinu i nikada ne znamo šta nas može zadesiti i kada će biti naš posljednji dan.

    Delilah's Stories | Filmtastično

    OdgovoriIzbriši

Svaki komentar znači puno. Hvala na izdvojenom vremenu! ♡