Zona sigurnosti ili zona straha?
Jučer, po prvi put u životu sam obukla kratku majicu iznad pupka na kavu. Inače takvu garderobu nosim samo u izlaske. I dijelim tu informaciju s vama jer sam ponosna na sebe. Nemam problema s nesigurnosti oko svog tijela, dapače u potpunosti sam zadovoljna kako izgledam. Samo, uvijek mi je otvorenija odjeća predstavljala problemčić za nositi ju bez razloga. Iako, ne treba ti razlog da bi nešto obukao. Dovoljan je onaj da se tebi sviđa. Možda zato što su ljudi koje poznajem znali komentirati kako nije primjereno. Često bi obukla kraću majicu i u zadnji čas ju presvukla jer nisam znala osjećam li se dobro u njoj. Bit ću preciznija, nisam znala hoću li se osjećati dobro zbog pogleda koji će mi biti upućeni. Jer budimo realni, barem jedan muški će te odmjeriti od glave do pete u otvorenijoj kombinaciji bez obzira na to kakvo tijelo imaš.
Komfor zonu smatramo zonom sigurnosti, ugodnosti, ali što ako je to ipak zona straha? Koliko nas bi htjelo napraviti nešto, ali bojimo se. Ne osjećamo se najbolje ni unutar granica naše vlastite rutine i normale, ali bojimo se i kako ćemo se osjećati van tih granica. A zašto ne riskirati? Jebeš život ako ne riskiramo. Tko ne riskira, ne profitira. Slušam ovu rečenicu od djetinjstva. Kao i svako dijete ima krila, samo mora da se sjeti gdje mu rastu i moći će da poleti. Ja sam riskirala i pronašla svoja krila. I ne, nisam riskirala samo s tom majicom jučer. Riskirala sam s ovim blogom, sa Savršenim neredom općenito, s upoznavanjem novih ljudi, s puno naizgled banalnih stvari. Možda te stvari nisu samo naizgled banalne, možda stvarno to i jesu. Ali su mi pomogle da izgradim sebe. Malo po malo. Korak po korak. Baš kao što tetovaža na mojoj ruci pokazuje. Naučila sam biti strpljiva sama sa sobom. Vjerujem da je tom mom rastu pridonijela i meditacija. Još uvijek se gradim i gradit ću se još dugo, ali mislim da nikada prije nisam bila zadovoljnija sobom nego zadnjih par mjeseci.
Sve je u glavi. Već se godinama vodim ovom rečenicom. Na starom blogu sam pisala post upravo na tu temu. Žao mi je što riječi koje sam tada zapisala više nije moguće pročitati. Baš me zanima koliko sam se promijenila zapravo. Koliko mi glava drugačije funkcionira. Koliko sam odrasla? Dobro, to ipak ne želim znati. Da mogu birati ostala bih dijete zauvijek. No, za ovaj post to nije bitno. Bitno je da je sve u glavi. I strah i snaga da ga savladaš. Osnovna škola me provukla kroz sito i rešeto. Prošla sam cijeli roller coaster emocija. Imala sam strah od srednje škole, da se neće puno toga promijeniti, da ću i dalje biti tamo jer moram. Pokazalo se suprotno, bolje nego što sam mogla zamišljati. Svaki strah, svaka prepreka se može savladati pa tako i ta nevidljiva, a tako moćna granica između zone komfora i zone slobode. Jer nema ništa ljepše nego kada si slobodan u glavi. Kada ne ubijaš samog sebe nepotrebnim mislima. Nije lako, nije izvedivo preko noći, ali je itekako moguće.
Do čitanja!♡
11 komentari
Jako mi se svideo post, jer i sama volim da pisem o ovim temama samim tim ih i citam. A tvoja je odlicna tema. Kada resimo to sami sa sobom bice reseno. Naravno sve potice iz glave.
OdgovoriIzbrišiHvala ti! ♡
IzbrišiPredivno napisano, svaka ti čast. Ljudi nažalost danas žive svoje živote brinući se tko će što misliti o njima. Dok u stvarnosti nikoga ne boli ku*ac za tebe ni kako se oblačiš ni išta drugo u tvome životu, ni nebi ih trebalo, a ako i gledaju i ogovaraju te stvari na drugima onda su to ljudi koji nemaju nikakvih ciljeca u životu i zauvijek će to raditi i biti jadni. I zapamti, nikada te neće kritizirati netko tko radi više i bolje od tebe. Takvi ljudi su fokusirani na unaprijeđenje samih sebe i ljudi oko sebe. Samo tako nastavi, pozdrav iz Eindhovena :D
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
IzbrišiJoš jedna stvar koju sam zaboravio. Nije bitno što ljudi misle o name jer na kraju svi ćemo umrijeti s svojim osjećajima a ne tuđima. “Be who you are and say what you feel, because those who mind don't matter, and those who matter don't mind.”
OdgovoriIzbrišiPotpisujem! Ovakvi komentari ljudi koji me poznaju najviše znače. Hvala ti na tim riječima i ogromnoj podršci. Pozdrav i tebi iz Rijeke i dolazi što prije. :)
IzbrišiInteresting review. Regarding someone's actual age is privacy, there is no question. I personally am also reluctant to be asked my age.
OdgovoriIzbrišiHave a nice weekend, greetings from Indonesia.
Ja sam sve više oduševljena tobom kao osobom i tvojim načinom razmišljanja. Post je sjajan, kao i svaki koji si napisala i sviđa mi se što si ovu temu prenijela kroz primjer iz svakodnevnog života, jer nam to pokazuje da i naizgled mala promjena čini veliku razliku u našem životu. Iako smatram da zona komfora može da bude pozitivna i da ju svi negdje imamo, ne treba preći u strah od nepoznatog i dopustiti da nas ona koči da uradimo nevjerovatne stvari. Svaka čast. Oduševila si me.❤️
OdgovoriIzbrišiHvala ti na divnim riječima!"Sama si glavni lik u svom životu." ovo mi se sviđa, dobro ću to upamtiti. Hvala ti! ♡
Izbriši"Sama si glavni lik u svom životu." ovo mi se sviđa, dobro ću to upamtiti. Hvala ti! ♡
OdgovoriIzbrišiJako mi se svidio ovaj post! Prije nekoliko godina sam bila jako nesigurna u sebe i mislila sam da mi većina odjeće ne pristaje, da je nemoguće da ja "budem lijepa"...Što će drugi reći me najviše zamaralo...A sada, totalno me boli briga što drugi misle o meni, mom odijevanju i ponašanju...Obučem se onako kako se osjećam u tom trenutku i super mi je! :)
OdgovoriIzbrišionlymaja.blogspot.hr
Svaki komentar znači puno. Hvala na izdvojenom vremenu! ♡