Strah od (ne)uspjeha
Propustila sam dosta prilika u životu. Zašto? Zbog straha. Kao mala sam obožavala film Pepeljuga i citat s kraja filma - nemoj da te strah od neuspjeha spriječi da zaigraš. Ta rečenica mi se urezala u glavu i uvijek kad krenem nešto napraviti sjetim se toga. Ali, što ako nije problem u neuspjehu nego u uspjehu?
Ja se ne bojim da neću uspjeti, ja se bojim da ću uspjeti i toga kako ću se nositi s time, s komentarima drugih, sama sa sobom. Nije me strah reakcije nepoznatih ljudi na moj rad već reakcije mojih poznanika. Znam da imam potencijala za dosta stvari, ali strah me taj potencijal iskoristiti. Dok bi netko drugi sve dao za malo potencijala. Čudna sam ja biljka, dok se drugi boje neuspjeha, ja se bojim uspjeha. Pff, čudakinja. Također, još jedna zanimljiva stvar o meni - imam samopuzdanja i znam da mogu, ali to samopouzdanje držim u sebi. Ne volim veličati sebe, hvaliti se i slično, a opet ego mi je do neba i u mojoj glavi sam bolja od drugih (ne u svemu i ne od svih!). I ovaj post vam je najbolje objašnjenje za samo ime bloga. Totalni sam nered i teško mi se posložiti. Želim pokazati svoje vještine, znanje i mogućnosti, a u drugu ruku to isto želim zadržati za sebe.
Zadnjih nekoliko tjedana slažem si svoj cilj u glavi, slažem sebe, slažem davno slomljeni dio karaktera koji ide u prkos mome strahu. Počela sam masovno raditi na sebi i na onome što volim. Što je točno u pitanju, neću otkrivati. Kad i ako dođe vrijeme za to znat ćete. Samo ću vam reći da sam odlučila čvrsto vjerovati u sebe i idem naprijed, pa kud puklo da puklo. Prikazati ću sebe kakvom se želim pokazati svijetu već dugo. Obećala sam si da ću biti otvorena i komunikativna. Trenutno je moja motivacija na najvišem nivou i planiram ju iskoristiti maksimalno.
Taj moj strah od uspjeha je glavni razlog moje anonimnosti na ovome blogu. Zato, moj prvi veći korak u građenju nove sebe biti će prekid te iste anonimnosti. Na kraju posta i u kartici kontakti biti će veza do mog privatnog profila na instagramu. Znam da možda izgleda i glupo i jadno, ali meni znači puno što otkrivam taj detalj.
I za kraj.. Ukoliko imaš strah poput mene, pokušaj se suočiti s njim. Ako ne možeš samostalno, pitaj za pomoć prijateljicu, mamu, tatu, sestru, nekoga, bilo koga. Možeš se uvijek i meni javiti, bez i male doze ustručavanja. Istina da se i sama još uvijek nosim s tim strahom, nisam ga potpuno prevazišla, ali možemo ga prevazići zajedno.
Također, nešto bitno, moram vam zahvaliti na podršci na blogu, nije ogromna, ali je dovoljna. Hvala vam!
Također, nešto bitno, moram vam zahvaliti na podršci na blogu, nije ogromna, ali je dovoljna. Hvala vam!
Do čitanja!♡
privatni instagram: laramiljak
3 komentari
Joj, kada je strah u pitanju, mogla bih pričati do sutra. I ja imam taj problem sa strahom i introvertizmom, koji u određenim situacijama upravljaju životima, još kad se u sve umiješa i anksioznost, zna biti zeznuto. Uporno se trudim suočiti sa strahovima i mislim da je to nešto što svi moramo, samo je problem kada su strahovi baš iracionalni, pa se ne možemo olako suočiti s istim. Sve u svemu zanimljiv post :D
OdgovoriIzbrišiDelilah's Stories | Filmtastično
Svi mi imamo svoje strahove, netko manje netko veće i slažem se da se trebamo suočiti s njima.:)
IzbrišiHvala tina podršci i lijepo napisanom komentaru, puno mi znači! :)
OdgovoriIzbrišiSvaki komentar znači puno. Hvala na izdvojenom vremenu! ♡